LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2016/12/another-year.html
Sletjeli smo u Brisbane uz zakašnjenje od 24 sata jer smo zbog niza odgođenih letova propustili let na kojem smo trebali biti, a ja sam polako klonuo za vrijeme vožnje. (Nisam vozio, uglavnom sam zabavljao Asha). Kad smo došli do kuće bio sam gotov. „Moram spavati”, pomislio sam, „i nije li čudno da mi je tako hladno da dršćem u jednom od najtoplijih dijelova Australije…”
I onda sam sljedeća 3 dana uglavnom spavao zbog vrućice koju mi vrlo vjerojatno uzrokovala gadna gripa. Onda se to pretvorilo u prsnu infekciju. Za vrijeme kratkih svjesnih perioda sam čitao 3. dio serije ”London Labour and the London Pour” Henrya Mayhewsa.
Bilo mi je zabavno tokom tri dana ispunjena groznicom, snovima o Guy Fawkes ljudima i tvorcima Penny Mousetrapa ali nisam se osjećao bolje. Stoga sam jučer navečer otišao na Woodward Festival da posjetim tamošnjeg doktora. Pukom srećom sam čuo pjesmu koju mi je Amanda posvetila, otišao kući, popio lijekove, spavao, probudio se, pomislio „stvarno moram napisati post za Novu godinu” i vratio se natrag u krevet…
Zbog toga pišem želje za Novu godinu na prvi dan Nove godine. Iako je u SAD-u još uvijek Nova godina (kao i UK-u dok ovo tipkam, dok ovo objavim za mene će već biti iduća godina).
Za mnoge od nas ova godina je bila čudna i teška. Prisjećam se starih radijskih emisija Jacka Bennya. Osobito za vrijeme Drugog svjetskog rata bi radili novogodišnji sketch u kojem bi stara godina (koju bi glumio Jack, glasom starca) davala savjete novoj godini (koju bi glumilo dijete). Nisu bili duhoviti: bila je to mješavina nade i sentimentalnosti, optimizma, realizma i izdržljivosti.
Sve će nam to biti potrebno u 2017. godini.
Za ovu godinu, evo riječi Leonarda Cohena, čovjeka kojeg nam je 2016. oduzela:
Prije sedamnaest godina sam napisao:
Neka vam nadolazeća godina bude ispunjena magijom, sanjarenjem i dobrim ludilom. Nadam se da ćete čitati dobre knjige i poljubiti nekoga tko misli da ste divni; ne zaboravite stvarati umjetnost – pišite ili crtajte ili gradite ili pjevajte ili živite kako samo Vi možete. I nadam se da ćete, negdje tokom iduće godine, iznenaditi sami sebe.
Prije gotovo desetljeće sam napisao:
…Nadam se da ćete imati predivnu godinu, da ćete sanjati opasno i neobuzdano, da ćete stvoriti nešto što prije toga nije postojalo, da ćete biti voljeni i da ćete biti omiljeni te da ćete imati ljude koje zauzvrat možete voljeti i cijeniti. I, što je najvažnije (jer smatram da je danas na svijetu potrebno više ljubaznosti i više mudrosti), nadam se da ćete u ključnom trenutku biti mudri i da ćete uvijek biti ljubazni.
Prije pola stoljeća sam napisao:
A za ovu godinu moja želja za svakoga od nas je malena i vrlo jednostavna.
To je ovo.
Nadam se da ćete u nadolazećoj godini počiniti pogreške.
Jer ako griješite znači da stvarate nešto novo, isprobavate nove stvari, učite, živite, tjerate sami sebe naprijed, mijenjate sebe, mijenjate svijet. Radite stvari koje do tada niste radili, i što je još važnije, Nešto Radite.
To je moja želja za Vas, i za sve nas, i za mene samoga. Radite Nove Pogreške. Radite veličanstvene, predivne pogreške. Radite pogreške koje nitko do tada nije radio. Nemojte se ukopati, nemojte stati, ne brinite oko toga je li nešto dovoljno dobro, ili nije savršeno, što god to bilo: umjetnost, ili ljubav, ili posao ili obitelj ili život.
Čeka god da se bojite, Učinite to.
Griješite, iduće godine i zauvijek.
Iz 2012, prestravljen ali trudim se biti hrabar, napisano u backstageu na koncertu.
Nova je godina a s njom dolazi Nova prilika za oblikovanje svijeta.
Moja želja je ovo, koliko za mene toliko i za Vas: budimo hrabri u svijetu koji dolazi – krenimo u mrak bez straha, zakoračimo u nepoznato s osmijehom na licu, makar on bio lažan.
I što god da nam se dogodi, što god da napravili, što god naučili, budimo radosni zbog toga. Možemo naći radost u svijetu ako tražimo radost, možemo se radovati činu stvaranja.
To je moja želja za Vas, i za mene. Hrabrost i sreća.
Budite susretljivi prema sebi u nadolazećoj godini.
Svakako oprostite sebi, i oprostite drugima. U današnje vrijeme je jako lako biti bijesan a puno je teže promijeniti stvari, otvoriti se ljudima, razumjeti.
Neka Vaše vrijeme bude bitno: minute i sati i dani i tjedni mogu odletjeti poput osušenog lišća i jedno što iza njih ostane je vrijeme koje ste proveli bez da ste se potpuno predali nečemu ili vrijeme provedeno u čekanju da se nešto započne.
Susrećite nove ljude i razgovarajte s njima. Stvarajte nove stvari i pokazujte ih ljudima koji bi ih mogli cijeniti.
Grlite se previše. Smiješite se previše. I kad možete, volite.
…
Smrt je oduzela toliko toga u 2016. pa njoj dajem zadnju riječ. (ulomak iz zbirke ‘911’,iz kratke priče ‘The Wheel’, crtež: Chris Bachalo.)
neilgaimanbloghrvatska 