Priča o Neilu (uz dodatnu fusnotu)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2017/05/the-neil-story-with-additional-footnote.html

(Objavio sam ovo na Tumblru. Od tada su to objavljivali i citirali svugdje živo te me često pitaju jesam li to doista rekao, i je li to istina. Evo originala.)

[korisnik] duckswearhearts pita: Bok, negdje sam čitao/la da ste se u prošlosti susretali sa sindromom varalice, a trenutno se osobno s tim borim. Sada mi dobro ide no prijatelji mi prolaze kroz puno toga i borim se kako sebi opravdati uspjeh dok su tako divni ljudi nesretni. Zanimalo me imate li koji savjet da ublažim takve osjećaje i možda budem ljubazniji/a prema sebi a bez da naštetim ikome oko sebe. Znam da je pitanje teško ali bilo kakva pomoć bi mi pomogla smanjiti razinu stresa.

Najbolja pomoć koju ti mogu ponuditi jest Presence, knjiga autorice Amy Cuddy. Govori o Sindromu Varalice (i sadrži i intervju sa mnom) te pruža dobru perspektivu.

Druga najbolja potpora bi mogla biti u obliku anegdote. Prije dosta godina sam imao tu sreću da sam pozvan na okupljanje velikih i dobrih ljudi: umjetnika i znanstvenika, pisaca i otkrivača stvari. I činilo mi se da će u svakom trenutku shvatiti da ja nemam pravo biti tu, među takvim ljudima koji su doista učinili nešto.

Druge ili treće večeri sam za vrijeme glazbenog nastupa stajao pri dnu dvorane i počeo razgovarati s jako ljubaznim, pristojnim, postarijim gospodinom o raznim stvarima, uključujući činjenicu da dijelimo vlastito ime*. Potom je rukom pokazao na prostoriju punu ljudi i rekao nešto u stilu, „Gledam sve ove ljude i pomislim, koga vraga ja radim ovdje? Oni su radili izuzetne stvari a ja sam samo otišao gdje su me poslali.”

A ja sam rekao, „Da. Ali Vi ste bili prvi čovjek na mjesecu. Mislim da to ima nekog značaja.”

I osjećao sam se malo bolje. Jer ako se Neil Armstrong osjeća kao varalica možda se svi tako osjećaju. Možda nema odraslih već samo ljudi koji su naporno radili a uz to im se i posrećilo i malo su se upustili preko glave, svi smo radili svoj posao najbolje što možemo, jedino čemu se zapravo možemo nadati.

(Ovo je divna fotografija Tri Neila iako je jedan od nas Neal, na http://journal.neilgaiman.com/2012/08/neil-armstrong.html

*(Sjećam se da me zabavljalo i laskalo mi je što je znao tko sam, ne zato što je pročitao nešto moje nego jer je Google algoritam u to vrijeme navodio mene kao Neila br.1. Ako bi samo utipkali Neil tražilica bi vas odvela na neilgaiman.com. Mnogi, uključujući mene, su smatrali da ako postoji Neil br. 1 onda je to zasigurno on.)

Advertisements