O prijevodima

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2017/03/on-translations.html

Dragi Neil,

držim kolegij o prevođenju na Sveučilištu Nottingham i svake godine vodim izvannastavni program o kulturalnom prevođenju. Tijekom tjedan dana programa studenti analiziraju i prevode kraj romana ‘The Graveyard Book’ s posebnim naglaskom na čuvanje emocionalnog razvoja koji se provlači kroz tekst.

Moji su studenti većinom mladi (21-25) i prevode na jezike koji su dosta odmaknuti od engleskog (npr. kineski, slovenski, ruski, arapski) i neki među njima su jako nesigurni po pitanju sloboda na polju sintakse, izbora riječi, kolokacija, itd. pri prevođenju književnosti. Pjesma koju Mistress Owens pjeva Bodu predstavlja poseban izazov jer održavanje ritma i rime te istovremeno poštivanje engleskih riječi rezultira nespretnim stihovima. Neki odaberu put koji uključuje zamjenu određenih originalnih slika a rezultat budu uistinu predivne izvedbe koje doista zvuče kao na primjer, kineska uspavanka, uz rimu i sve ostalo dok drugi odaberu prijevod gotovo riječ po riječ da ne bi poremetili originalni tekst.

Znam da različiti autori imaju različite stavove po pitanju toga što bi prevoditelji trebali raditi / što je dopušteno – Tolkien je smatrao da treba sačuvati originalna imena, Eco je smatrao da treba zadržati scene i ritam, ali ne nužno i iste detalje i kulturološke aluzije; zanimalo me možete li komentirati što bi Vi rekli prevoditelju/ici (ili ste možda i rekli) koji prevode Vaš rad, na primjer, kao što ste jednom rekli u intervjuu, pobrinuti se da čitatelj ‘šmrca’ na kraju romana ‘The Graveyard Book‘.

Nadam se da ćete ovo pročitati te da ćete naći vremena za odgovor, rado bi ga podijelio za vrijeme prevođenja jer iskače puno pitanja kad studenti iščitavaju Bodov odlazak.

Hvala Vam na Vašem radu, Neil. Utječe na svijet.
Klaus

Ovo je jako dobro pitanje i nisam siguran da postoji jedinstveni odgovor. Nisam siguran da postoje stroga i brza pravila: više postoji niz „ako… onda…” pitanja.

Kad je u pitanju pjesma Mistress Owens želim da se čitatelju čini da se radi u uspavanki, ako prevoditelj to može postići. Ako ne, najbolje da doslovno prevede. Ono što želim jest da čitatelj, na jeziku koji mu je materinji, ima iskustvo približno čitatelju engleskog originala. Ritam ne mora biti moj ritam, rime ne moraju biti moje rime niti riječi moraju biti identične mojima ako pjesma ima ton uspavanke i ima isto značenje.

(Najteža stvar koju sam napravio kao pisac – ili barem, tekst na kojem sam najviše radio da bi dobio najmanji broj riječi jest Princess Mononoke, pisanje engleskih stihova za naslovnu pjesmu filma i za Tatarinu Women’s Song. A nisam ni siguran čuju li se u filmu riječi Tatarine Women’s song. Izazov je bio uzeti japanske stihove i oblikovati engleske stihove koji se mogu pjevati na japansku melodiju.)

Čini mi se da prevoditelj ili prevoditeljica ima pristup ogromnoj količini alata. Neki su prevoditelji odlučili zadržati imena mojih likova a neki su pak promijenili naslove knjiga (francuski naslov knjige ‘The Graveyard Book‘ je ‘L’Etrange Vie De Nobody Owens – Neobičan život Nobody Owensa.); neki su prevoditelji mijenjali imena likova a zadržali ime knjige (u francuskom izdanju „Američkih bogova” – koje se na francuskom zove „Američki bogovi” – Mr Wednesday se zove Voyageur, jer na francuskom je Wednesday [srijeda] ‘Mercerdi’ – ‘Mercury’s Day’ [Merkurov Dan], ne ‘Odin’s Day’ [Odinov dan]).

Ne želim da se prevoditelj postavi između čitatelja i knjige. (U jednom od ranih izdanja romana ‘Stardust‘ prevoditelj je odlučio da je knjiga alegorija temeljena na romanu ‘The Pilgrim’s Progress‘ Johna Bunyana te je dodao bilješke da čitatelju to da do znanja.) Ne želim da se stvari iskrivljuju na takav način, u današnje doba Googlea nema isprike za tako nešto. (Doduše, taj isti francuski prevoditelj je mislio, i umetnuo fusnotu, da je ‘Unseelie Court‘ kompleksna igra riječi bazirana na ‘Un-‘, ‘see’ [vidjeti] i ‘lie’ [lagati], a ne podjela vila.

Ne smeta mi kad mi prevoditelji šalju pitanja. Ponekad jednostavno nešto ne razumiju, ponekad žele znati koji dijelovi teksta su mi važni. Ponekad imaju upite za koje se ispostavi da su pogreške s moje strane a uhvatili su ih samo zato što su tako pažljivo čitali tekst.

Pretpostavljam da će za neke prevoditelje i za neke jezike određene stvari biti jednostavnije a druge pak složenije. Igre riječi i koncepti usko vezani za engleski jezik će uvijek biti problem – moj jedini savjet prevoditeljima po tom pitanju je da daju sve od sebe i da znaju da neke stvari nije moguće riješiti. Ali ako je moguće pokušajte pogoditi ton onoga što sam htio reći.

Pomaže li Vam to?

Advertisements