Good Omens*, Cheap Seats i pogreb (16.04.2016)

http://journal.neilgaiman.com/2016/04/good-omens-cheap-seats-and-memorial.html

*( Dostupan je i hrvatski prijevod knjige Good Omens: „Dobri predznaci : fina i točna predviđanja Agnes Nutter, vještice”; preveo Marko Fančović)

Nisam dugo napisao ništa na blogu a kako sam trenutno u vlaku učinilo mi se da je ovo dobar trenutak da malo nadoknadim. Jutros me Charlie Russell intervjuirao povodom svog dokumentarca o Terryu Pratchettu. (Charlie je napravio i prethodne BBC-eve dokumentarce o Terryu, Living with Alzeheimer’s [Život s Alzheimerom], Choosing to Die [Pravo na smrt] i Facing Extinction [Suočavanje s izumiranjem].)

Razgovarali smo u kineskom restoranu u ulici Gerard Street jer Terry i ja smo se prvi put upoznali u kineskom restoranu, u veljači 1985. Bilo je opušteno i ugodno a onda odjednom više nije. Pričao sam o posljednjem susretu s Terryem i o našem razgovoru i nisam više mogao govoriti jer sam počeo nekontrolirano plakati. Uspio sam se sabrati i nastavili smo razgovor.

”Ovaj, ovo je uistinu neprofesionalno”, rekao je Charlie kad je intervju završio ”i još nikad to nisam rekao nekome koga sam intervjuirao, ali želiš li zagrljaj? I odgovorio sam da želim.

Još sam malo potresen. Kao da su sve emocije koje sam neku večer držao pod kontrolom za vrijeme javnog pogreba, u ime javnog Terrya, izbile na površinu dok sam pričao o nama kao privatnim ljudima.

Pogreb neku večer je bio predivan. Obukao sam frak za tugovanje kojeg mi je sašio Kambriel i tog popodneva sam kupio bijelu košulju i crnu kravatu. (Zapravo, kupio sam četiri košulje što bi mi, s obzirom na to koliko često nosim bijele košulje, bez problema trebalo trajati do kraja života.

                                                     neil-slika-1

Pročitao sam uvod u Slip of the Keyboard, koji sam napisao za Terrya dok je još bio živ. Na kraju sam se rastužio ali to je u redu. I dobro sam se držao kad mi je Rob, Terryeva desna ruka i izuzetan čovjek, uručio veliki crni spisateljski šešir koji mi je Terry ostavio. Ali nisam ga mogao staviti. Još nisam bio spreman. (Isprobao sam ga kasnije, u garderobi. U mojim očima mi se činilo da izgledam kao rabinski kauboj ubojica. Ne da u tome ima nešto loše.)

Na kraju večeri Rob je najavio buduće projekte i jedna od stvari koje je najavio je Good Omens na ekranu, prema mom scenariju. (Usput, nastala je manja zbrka kod objave te informacije: Rob je ranije pričao o pismima koja je pronašao u Terryevom sefu pa su ljudi pretpostavili da me Terry to zamolio iz groba. Zapravo to je više bila posljednja želja dok je bio živ. („Jako bi volio da se to dogodi i Neil, znam da si jako zaposlen ali nitko drugi to ne bi mogao napraviti uz jednaku strast koju mi dijelimo prema staroj curi. Volio bi da se mogu više uključiti i pomoći ću kako god mogu” napisao je, nakon što sam pristao.)

Radio sam na scenariju za „Good Omens” većinu iduće godine u želji da je Terry i dalje ovdje i da može pomoći pa makar preko telefona. Teško je kad zapnem i poželim ga pitati za savjet. Teže je kad smislim nešto novo što je pametno ili duhovito i poželim ga nazvati, to mu pročitati i nasmijati ga ili saslušati dok mi upućuje na nešto što sam propustio. Uvijek smo jedan drugome bili prva publika za „Good Omens”. U tome je bila poanta. Dok smo je pisali ni jedan od nas nije znao hoćemo li uspjeti prodati tu čudnu knjigu ili ne ali smo znali da možemo nasmijati jedan drugoga. Uglavnom. Do sada sam završio 72% scenarija za „Good Omens” i nazire se kraj.

Cilj mi je završiti prije objave „The View From the Cheap Seats”, moje kolekcije publicističke proze, koja u SAD-u i V. Britaniji izlazi 31. svibnja. Postoje dvije različite naslovnice. Na američkoj zamišljeno sjedim u oronulom kazalištu a na britanskoj mi se kosa vijori na vjetru i zupčanici mi eksplodiraju iz potiljka. Obe se čine dosta točne, osobito zupčanici koji eksplodiraju.

cheap-seats-uk

 

cheap-seats_britanska-naslovnica

(US Amazon link: http://bit.ly/VfCheapSeats, B&N link i recenzija: http://www.barnesandnoble.com/blog/sci-fi-fantasy/the-view-from-the-cheap-seats-offers-a-revealing-look-into-the-corners-of-neil-gaimans-mind/ i IndieBound nezavisna knjižara: http://www.indiebound.org/book/9780062262264)

Bio sam, i još sam, nervozan zbog puštanja publicistike u svijet. Nije me strah izdati fikciju ali dio mene se pita imam li pravo u javnosti blebetati o tome u što vjerujem, čemu se nadam i do čega mi je stalo; hoće li ikoga uopće zanimati eseji o knjigama koje čini se (u nekoliko slučajeva) ne zanimaju nikoga osim mene, eseji o stanju stripova 1993. godine ili pak kako kad dođe rok napisati recenziju knjige koju ste čini se, zametnuli. Ali nekoliko ranih kritika je dosta susretljivo, i nekolicina ljudi koja je vidjela knjigu ima samo pozitivne komentare (i svi su mi pisali da me uvjere da su je uistinu pročitali i da im se uistinu sviđa kako i tvrde.) Imat ćemo jednu promociju povodom objave knjige u V. Britaniji koju ćemo emitirati uživo online pa će to biti popodnevni ili kasnojutarnji web-event u SAD-u.

Dok smo bili u Santa Fe-u snimio sam audio knjigu. To je predivan gradić i Amanda [op.prev. supruga] tamo ima rodbine, zato smo išli tamo a ne negdje drugdje, a i ja tamo imam prijatelja. (išao bih na ručak s George R R Martinom. „Na internetu piše da sam došao u grad da ti napišem knjigu umjesto tebe.” rekao bih mu s uzdahom. Njemu je to bilo puno smješnije nego meni.)

Išli smo u Meow Wolf, staru kuglanu u Santa Fe-u koja sadržava kalifornijsku kuću gdje je održano događanje koje je uzrokovalo komešanje u svemiru i vremenu što se odrazilo na druge dimenzije. Radi se o ludoj i veličanstvenoj kombinaciji umjetnosti, priče i Disneylanda; ako se nalazite na jugozapadu Amerike, svakako je posjetite.

Ash je narastao. Danas je napunio sedam mjeseci. Najdražesnije je i najbolje dijete. Nasmiješen i duhovit. Ovaj tjedan sam u Londonu i nedostaje mi.

Ash-1.jpg

Naša prijateljica Prune, koja je francuskinja, rekla je da je on kao „dijete koje bi vam pokazali u trgovini da želite kupiti dijete.”

„Misliš izložbena lutka?”

„Točno, izložbena lutka djeteta.”

Toliko ga volim. Voli glazbu i priče a voli i knjige.

Evo fotografije na kojoj se veseli knjizi. (knjiga tvrdog uveza za djecu „Chu’s Day” je poklon od moje agentice koju je nasmijalo što se nisam sjetio pokloniti mu niti jednu svoju knjigu. Zato mu je ona poklonila.)

ash-2

Voli kad se pravim da ću kihnuti. [op.prev. Chu je medvjedić koji kiše]

Evo videa od prije nekoliko tjedana u kojem nosi džemper koji mu je isplela Delia Sherman.

https://www.youtube.com/watch?v=jyLo7o178yM

Advertisements