Doktore, doktore (22.06.2016)

http://journal.neilgaiman.com/2016/06/doctor-doctor.html

Jučer sam napravio dvije stvari koje do sada nisam: nosio bijelu leptir mašnu i i primio počasni doktorat iz književnosti Sveučilišta St Andrews. Jako dragi ljudi, predivni trenuci i iako Amanda i Ash nisu bili sa mnom, uz mene je bio naš prijatelj Chris Cunningham, i manje više slučajno, moje rodice Abigail i Kezia. Jako puno izuzetnih razgovora.

Ovo je govor Chrisa Jonesa (iako ne možete čuti kako Imitira Glasove iz Good Omens): http://linkis.com/www.st-andrews.ac.uk/SQ7bu

novine-doktorat.jpg

neil-u-odijelu

Tipkam ovo na aerodromu u Edinburghu – idem u NY gdje ću gostovati u show Setha Myersa u četvrtak navečer.

(Ne živim u Velikoj Britaniji već 15 godina i tada vam oduzmu pravo glasovanja tako da ne mogu glasati. Da mogu, glasao bi ‘Ostati’.)

Tisuće čestitki Chrisu Ridellu na osvajanju medalje Kate Greenaway za našu knjigu ‘The Sleeper and the Spindle’. Nije li to divno?

I pitanje s Tumblra koje bi svima moglo koristiti:

Dakle, proteklih 5 godina imam problema s pisanjem i stvarno želim opet početi pisati. Imaš li prijedloga ili savjeta?

Odvoji vrijeme za pisanje koje je samo za pisanje. Makni telefon. Isključi ili blokiraj internet. Ako želiš, piši na papir. Objesi znak da ne te ometaju. Neka ti vrijeme za pisanje bude sveto i nedodirljivo.

I za to vrijeme dogovor ide ovako. Možeš pisati ili ne moraš ništa raditi. Ništa ne raditi je dopušteno.(Ništa ne raditi uključuje: buljenje u zidove, gledanje kroz prozor, dubokoumno durenje, buljenje u vlastite ruke. Ništa ne raditi isključuje: slaganje začina po abecedi, provjeravanje Tumblra, rastavljanje kemijske olovke, igranje pasijansa ili aktiviranje antivirusa na računalu.

Možeš odabrati koliko ćeš vremena dnevno odvojiti na pisanje. Sat vremena? Dva? Tri? Ti odluči.

Raditi ništa postane prilično dosadno. Onda možeš i pisati. (I ako napišeš 300 riječi, jednu stranicu, svaki dan, do kraja godine ćeš imati roman od 90 000 riječi.)

Advertisements