Činjenice o smrti (29.03.2015)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2015/03/the-facts-of-death.html

Nije mudro, a ni pametno, letjeti iz SAD-a u Veliku Britaniju, sletjeti kasno u utorak navečer te uhvatiti povratni let u četvrtak ujutro ne bi li otišli na pogreb u srijedu ali ponekad napravite krivu stvar jer to je jedina stvar koju možete napraviti i jer se morate dostojno oprostiti od prijatelja a takva je bila situacija ovaj tjedan.

Nismo uvijek ovako izgledali. Prije 24 godine, na turneji povodom knjige Good Omens, više smo izgledali ovako:

GaimanPratchett_black and white

Fotografija s potpisivanja u knjižari, što je bila lijepa promjena. U ono vrijeme su nas za svaki intervju s novinama vodili na groblje. Nisam 100% siguran zašto. Ipak prastari oronuli arhivi novinskih fotografija bi trebali sadržavati hrpu fotografija mene i Terrya na kojima držimo roman Good Omens i ne izgledamo niti malo zastrašujuće.

Fotografija ide uz ovo: http://www.locusmag.com/2006/Issues/1991_Gaiman_Pratchett.html – intervju s obojicom iz 1991. za časopis Locus iz vremena kad smo bili jako mladi i skloni jedan drugome završavati rečenice.

BBC Radio 4 ponavlja [radio dramu] Good Omens Terryu u čast: počinje u ponedjeljak 6. u 22:30 po britanskom vremenu. Detalji se nalaze ovdje http://www.bbc.co.uk/programmes/b04knt4h Ako ste propustili emitiranje možete slušati iz bilo kojeg dijela svijeta, preko interneta ili pomoću aplikacije (ako imate samo mobitel/tablet).

Terry and Neil Comic Book style

Terryeva smrt me sjetila na smrt Douglasa Adamsa (propustio sam pogreb: održavao se prvog dana nakon 11. rujna kad su avioni opet počeli letjeti i odrekao sam se svog mjesta da netko drugi može doći kući).

3. ožujka sam bio u Velikoj Britaniji da održim govor na Memorijalnom predavanju Douglas Adams, za spas nosoroga. Cijeli govor možete pogledati ovdje:

(Naslov bloga je posuđen iz pjesme koju je Terry napisao za antologiju pod nazivom NOW WE ARE SICK, koju sam 1985. uređivao zajedno sa Steveom Jonesom. Pjesma započinje ovako:

They don’t teach you the facts of death,
Your Mum and Dad. They give you pets.
We had a dog which went astray.
Got laminated in the motorway.
I cried. We had to post him to the vet’s.

You have to work it out yourself,
This dying thing. Death’s always due.
A goldfish swimming on a stall,
Two weeks later: cotton wool,
And sent to meet its Maker down the loo.)

 

Advertisements