Važno. Molim odmah pročitajte. (22.05.2014.)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2014/05/important-please-read-this-now.html

Neko vrijeme nisam pisao blog. Mislim da razlog dijelom leži u tome što sam opet na Twitteru, a čini se da ili pišem blog ili twitam, a dijelom jer sam u zadnje vrijeme iscrpljen. Twitanje se uglavnom odvija u praznom hodu – u čekanju na taksi ili čekanju u hodnicima. Pisanje bloga se uglavnom odvija kad bi trebao spavati.

Trebao bi pisati, sada, pisati stvari na koje ljudi čekaju. Ali moram pisati i blog…

Na mjestu gdje se danas nalazim je maglovito i ne vidim gdje nebo prestaje i more počinje. Za nekoliko dana idem u Norvešku, Švedsku i Španjolsku, na niz nastupa i intervjua. Gledajući raspored, mislim da bi neka potpisivanja mogla biti problematična jer su planirana u ograničenom vremenu i odmah poslije moram ići na iduće događanje ili intervju ili nešto drugo.

Prošli tjedan sam bio u Jordanu, sletio, još uvijek potresen i otišao ravno u Britansku knjižnicu gdje sam pričao o Sandmanu i Art and Life with Tori Amos, potom sam izašao na pozornicu pročitao publici nekoliko priča i onda se srušio.

Neil and Tori

Kao što sam već ovdje napisao otišao sam u Jordan za UNHCR, UN-ovu agenciju za izbjeglice (United Nations Refugee Agency) u posjet Sirijskom kampu za izbjeglice i da podnesem izvještaj o onome što sam vidio.

Prošle godine sam napisao kratki film koji je režirala Georgina Chapman i jako smo se dobro složili pa je pristala kad sam je pitao želi li ići sa mnom u Jordan. Oboje smo planirali povesti supružnike – ja sam mislio da će Amanda biti tamo ali da će Harvey Weinstein (s kojim je Georgina u braku) jednostavno biti prezauzet jer Harvey je uvijek zauzet. Umjesto toga, Amanda se našla u savršenoj oluji svega, uključujući zdravstvene probleme, te što je još važnije nedovršene knjige i nije mogla doći a Harvey je došao i otkrio mi stranu svoje ličnosti koju nisam vidio u 20-ak godina koliko ga poznajem.

Nedostatak Amande mi je olakšao put u Jordan jer mi nitko nije odvraćao pozornost u niti jednom trenutku dok sam bio u logorima i znatno ga je otežao jer bi bio dao zemlju za ruku koju mogu stisnuti u određenim trenucima u logoru ili da imam nekoga koga mogu zagrliti.

Ovdje bi pisao o putu u Jordan ali već sam napisao ono što bi trebalo biti moj blog post.

Ovo je link na glavni članak, koji sam napisao za Guardian.

Ovo je link za Guardianpictures – napisao sam legende za fotografije ili ih je UNHCR uzeo iz mog videa za kraj dana.

Neil in Jordan

Ovo je Buzfeed članak, koji prati put izbjeglica u kamp Azraq http://www.buzzfeed.com/richardhjames/neil-gaiman-in-jordan (Da, naslov je clickbait ali članak je svejedno dobar.)

Ovo je intervju koji sam dao za BBC World Service dok sam bio tamo. Ako zvučim malo potreseno to je zato što jesam.

Sve će biti objedinjeno na http://donate.unhcr.org/neilandgeorgina a tu se nalaze i informacije o projektu i o tome kako donirati UNHCR-u.

Vratio sam se iz Jordana posramljen što sam dio rase koja tako užasno loše tretira svoje članove i istovremeno ponosan što sam dio te iste ljudske rase koja daje sve od sebe ne bi li pomogla ljudima koji su povrijeđeni, koji trebaju utočište, sigurnost i dostojanstvo. Svi smo mi dio ogromne obitelji, obitelji čovječanstva, i mi pazimo na svoju obitelj.

Molim Vas dijelite linkove, osobito link za glavni članak u Guardianu na http://rfg.ee/x6Kon Dijelite ih agresivno. Natjerajte ljude da ih čitaju. Važno je, i bit ću vam zahvalan. Hvala.

Advertisements