Post od 3. srpnja o Late Night talk showu kojeg sam malo duže pisao (3.07.2011)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2011/07/late-night-july-third-post-that-took.html

Baš sam prošetao pse. U mračnoj šumi sam osjetio teški miris divlje životinje, ako moram nagađati vjerojatno medvjeda. Mirisalo je jednako kao i prije nekoliko godina kad se uokolo motao medvjed.

Nisam se brinuo: medvjedi ne vole pse a mislim da ni psi ne bi napali medvjeda. Ali bio je to čudan trenutak.

Ove godine sam ovdje vidio više krijesnica nego ikad prije. Za noćne šetnje pokraj košnica sve nalikuje na udaljeni grad noću jer krijesnice ispunjavaju drveće i grmlje i putuju od jednog do drugog.

I tako sam kući. Turneja završena, preživljena i uglavnom ugodna.

Najgori trenutak je bio u Seattleu. Odsjeo sam u hotelu ‘W‘. Slučajno sam putem Twittera u svijet poslao broj telefona i broj hotelske sobe. Htio sam ih poslati Amandi jer signal na mobitelu nije bio najbolji. Najgori trenutak nije bio toliko grozan za mene (ja sam samo ignorirao dolazne telefonske pozive dok sam razgovarao s Amandom) ali uistinu mi je bilo žao hotelske centrale kad sam nazvao da objasnim što se dogodilo. Prebacili su me u drugu sobu i promijenili mi ime što je značilo da kad se pojavila Autorska pratnja da pita za broj moje sobe i otprati me u Seattle Town salu na recepciji je dobila odgovor da nitko pod tim imenom nije odsjeo u hotelu.

Mislim da ju je to uznemirilo s obzirom da me sat ranije osobno otpratila u spomenuti hotel nakon potpisivanja oko 2000 knjiga. (Sveučilišna Knjižara u Seattleu sigurno još uvijek ima potpisanih knjiga.)

To je bio najgori trenutak. Smirivanje Autorske pratnje koja je mislila da je zalutala u Zonu sumraka.

Da vidimo.

Posljednji put kad sam napisao post na blogu spremao sam se nastupiti na WITS-u [radio emisija, op.prev] u St Paulu.

Na WITS-u je bilo divno. Pjevao sam ‘The Problem With Saints‘ i stih ‘Maxwell’s Silver Hammer’. Pročitao sam pjesmu i djelić knjige. Zabavio sam se uz Josha Rittera, Johna Munsona i Johna Moea te Gostujuće Dobacivače iz publike, Kevina Murphya i Billa Corbetta.

(Usput, Josh Ritter je upravo napisao roman. Jako je dobar.)

Ovo je trenutak s WITS-a s našim drugim telefonskim gostom, g. Adamom Savagem iz serije Mythbusters. (Prvi gost je bio Wil Wheaton.) Nazvao nas je. Zamolio sam ga da potvrdi anegdotu…

Ovdje Josh Ritter i ja dobivamo od zlog voditelja Johna Moea zadatak igrati igru. Radi se o igri „Što se iduće dogodilo ljudima u pjesmama?” Jako mi se svidjela Joshova priča o tome što se dogodilo Alison Elvisa Costella…

Od tamo sam išao u Seattle. Prisustvovao sam banketu povodom dodjele nagrade Locus i oduševilo me kad sam otkrio da sam osvojio i nagradu Locus za najbolju kratku priču, ‘The Thing About Cassandra‘ (ovo je bilo nezgodno s obzirom da sam zaboravio da se nalazim na glasačkom listiću, bio sam potpuno zabezeknut, zaboravio zahvaliti urednicima koji su čekali na nju i kupili je i samo blebetao) ali i nagradu Locus za najbolju noveletu, ‘The Truth Is A Cave In The Black Mountains‘ (u tom trenutku sam se sabrao i zahvalio SVIMA). Ovo su svi dobitnici nagrada… http://www.locusmag.com/News/2011/06/locus-awards-2011-winners/

Doveo sam Tima Minchina, čiji mi se rad uistinu sviđa i koji mi se, kako se ispostavilo, također sviđa i kao osoba. Preuzeo je nagradu Locus dodijeljenu Shaunu Tanu za najboljeg umjetnika (Tim je radio naraciju za Shawnov Oscarom nagrađeni kratki film ‘The Lost Thing‘).

Prvi put kad sam bio na dodjeli nagrade Locus (bilo je to 2006., možete čitati o tome ovdje http://journal.neilgaiman.com/2006/06/wild-ginger-and-jimi-hendrix.html i toga puta sam također zaboravio da se moja kratka priča ‘Sunbird‘ nalazi na glasačkom listiću te time dokazao da su oni koji ne čitaju stare postove na svom blogu osuđeni da ih ponavljaju) Connie Willis mi se rugala što ne nosim havajsku košulju. Ovoga puta sam uredno spakirao crno-na-crno havajsku košulju i Connien bijes je ublažen.

Nedostajao mi je pokojni Charles N. Brown.

Nakon nagrade Locus otišao sam u SF Dvoranu slavnih i uveo Harlana Ellisona u Dvoranu slavnih. Nažalost Harlan se nije osjećao dovoljno dobro da dođe. (CNN nagađa da je na smrtnoj postelji. Nije, ali mu je dovoljno loše da nije mogao doći.)

Navečer sam s autoricom Mariom Dahvana Headley (koja me trebala intervjuirati idući dan) otišao na gažu Tima Minchina U Seattleuu. Ako Tim ima gažu u vašem gradu, idite ga poslušati. Tako jednostavno.

Na kraju je za mene svirao ‘White Wine In The Sun‘ jer sam tijekom godina na ovom blogu pisao koliko volim tu pjesmu pa sam od zadovoljstva skvrčio nožne prste.

Na kraju smo Maria, Tim i ja poslije gaže završili na večeri u izuzetnom restoranu Elemental at Gasworks. Restoran je to u kojem nema jelovnika, kažete ljudima što ne jedete, nahrane vas najboljom hranom koju ste jeli nakon dugo vremena uz divna vina, duhoviti su, ljubazni, ne žele Vam reći što jedete i pijete, posljednjih sat vremena provedete u razgovoru s vlasnicima (koji su Vam bili kuhar i konobar) račun je upola manji nego što ste očekivali, ne vjeruju u napojnice i iziđete u 3 ujutro propitkujući je li se to upravo dogodilo; sama spoznaja nas je ispunila srećom.

Idućeg dana na redu je bilo potpisivanje knjiga u Seattleu, twitanje broja moje hotelske sobe (oprostite hotel W, hvala Vam na razumijevanju, oprostite Gail autorska pratnjo što sam Vas gurnuo u modernu urbanu paranoju) te intervju u Gradskoj vijećnici kod Marie Dahvana Headley. Njena knjiga Queen of Kings je jako dobra – Kleopatra kao Ne-Mrtva žena čudovište, knjiga je to na pola puta između ‘I Claudius‘ i ‘Queen of the Damned‘. (Doduše, ne bi se reklo prema američkoj naslovnici koja je više namijenjena ljudima koji žele pravi povijesni roman. No britanska naslovnica je dobra.)

Hvala Molly Lewis koja nam je bila predgrupa na ukuleleu. (U jednom njenom tweetu sam primijetio da će biti tamo i poslao sam joj tweet s pitanjem može li ponijeti svoj ukulele.) Hvala Marii na intervjuu. Hvala Duaneu i svima iz University Books na organizaciji.

Iz Seattlea sam odletio u San Francisco.

Za vrijeme WITS-a u Minneapolisu dopisivao sam se s Adamom Savageom putem sms-a i zahvalio mu na nastupu u emisiji. Potom sam spomenuo da ću biti na Berkleyu. I onda… sam ga pitao bi li me intervjuirao.

Rekao je da, što je dobro jer nisam imao pojma tko bi me intervjuirao i bio spreman samo doći na pozornicu i govoriti (što je zabavno ali manje iznenađujuće ako ste ja.)

Evo crteža autora Justina Devinea na kojem me na Berkleyu intervjuira Adam Savage.

Neil and Adam Savage
(Slanina ili jaja? Mars čokoladice!)

(Začudo, ovdje doista razgovaramo o seriji Doctor Who. Recimo.)

Na Berkleyu je uvodna točka bila divna Zoe Boekbinder, koju sam nekoliko dana ranije zamolio da dođe i nastupi jer sam pretpostavio da će potrajati dok se smjesti 900 ljudi. Nastup je bio izuzetan i u potpunosti je iskoristila sve prednosti akustike u crkvi.

Poslije sam izišao i izgrlio ljude/stare prijatelje, ulaštio cipele kod nekoga tko je pitao može li mi ulaštiti cipele nakon nastupa (rekao sam joj da može) i fotografirao se s ljudima koji su htjeli fotografije da bi dokazali da su uistinu vidjeli mene a ne nekoga drugoga.

Kasna večera je bila u tajlandskom restoranu s Adamom, Zoe i Justinom (koji je nacrtao gornju skicu).

Rano ujutro me probudio automatizirani poziv Delta avio kompanije s obavijesti da mi je let za LA otkazan. Twitao sam svoju nevolju i u roku nekoliko minuta Brianne iz Harper Collins Publicity, koja je organizirala turneju, je vidjela tweet i rezervirala mi novi let.

Došao sam u LA. Obrijao bradu. Unaprijed potpisao knjige. Posjetio Craiga Fergusona.

Jako volim blog Marka Evaniera. Nalazi se na http://newsfromme.com/ i tu Mark između ostaloga, piše o animaciji, televiziji, vijestima, filmovima, Los Angelesu, vodoinstalaterima, kasino klubovima, stripovima i Late Night talk showovima. Za razliku od ovoga bloga on odvaja postove prema temi. Jedva da sam primijetio kad je Craig Ferguson preuzeo kao voditelj Late Late Showa od onoga tko je već bio voditelj prije njega ali primijetio sam kad je Mark počeo govoriti da je Craig najbolji među kasnovečernjim talk show voditeljima i pogledao sam isječke koje je objavio a od toga me kratak korak dijelio od snimanja TV emisije i gledanja.

I tuge kad ovaj divni, ludi Doctor Who uvodni segment nije i emitiran:

U travnju sam bio u Bay Area [područje oko San Francisca, op.prev.] za vrijeme Wondercona, povodom serije Doctor Who na panel raspravi koju je vodio Nerdist Chris Hardwick a na kraju panela mi je rekao, „Jeste li ikad bili u TV showu Craiga Fergusona?” i odgovorio sam „Ne, ali mi se sviđa…” a on je rekao „Pitat ću ga…”

I ubrzo je stigao poziv od Craiga da budem gost u emisiji.

Dakle, tamo u 90-ima sam više puta odbio da budem na tv showu Davida Lettermana. Činilo mi se da s njim nemam o čemu razgovarati, o ničemu što me ne bi koštalo bilo kojeg stupnja osobne privatnosti.

Ali Craig je jedan od nas. Što god to značilo. Ljudi koji vole knjige i SF i zbijaju šale o H.P Lovecraftu te promoviraju Doctor Who

I to je kasnovečernji TV a čini mi se da sam za deset godina trajanja ovog bloga odrekao određenog dijela privatnosti.

Pa sam rekao Da. Prvenstveno je gostovanje bilo povodom Desetog obljetničkog izdanja romana „Američki bogovi” ali samo zato što je to bio idući put kad trebam doći u LA. Spomenuli smo je ali nisam došao promovirati knjigu. Jednostavno mi se svidjela ideja čavrljanja.

Paris Hilton je bila prva gošća. To je treći ili četvrti put da sam se našao u istom prostoru s Paris Hilton i za sada s njom nisam izmijenio ni riječi tako da nemam nikakvih komentara o njoj.

Ovo je cijeli moj razgovor s Craigom. Toliko je potrajao da su pri emitiranju morali izbaciti uvodni monolog (o morskim psima) i pjesmu.

Da za neupućene objasnim kraj, Craig gostima ponudi različite načine da završe svoj segment – puhanje u usnu harmoniku [engl.mouth organ] (tu je opciju izabrala Paris Hilton iako mislim da joj se činilo da je time potencijalna meta za šale), diranje malene disko kugle na Craigovom stolu, ili neugodna pauza.

Morat ćete pogledati cijeli clip da otkrijete što sam izabrao.

Wil Wheaton i njegova žena Anne te Cat Mithos (moja izuzetna pomoćnica iz LA i kraljica Neverweara) i ja smo išli nešto prigristi. Nakon toga smo odjurili u Saban Theatre gdje su Patton Oswalt i Zelda Williams već čekali.

Stvorio se red ljudi niz cijelu ulicu – njih jedno 1300, svi s Will Call omotnicama sa svojim imenom. Požalio sam što nisam doveo Zoe Boekbinder ili Molly Lewis da sviraju ljudima dok čekaju.

Gaža je započela uz sat zakašenjenja ali je započela.

Evo nekoliko blogova s mnogo fotografija uz koje će Vam se činiti da ste doista bili tamo.

http://www.beatzo.net/blog/2011/07/a-neil-gaiman-evening/ ima odlične kadrove redova ljudi u Sabanu.

S druge strane http://mcvalada.blogspot.com/2011/06/it-is-great-to-be-grownup.html ima jako dobre fotografije mene, Pattona i Zelde (došla je na pozornicu kao gošća za vrijeme čitanja „Američkih bogova”) i uz to na blogu ima fotografiju mene staru 21 godinu na kojoj nosim cvike za sunce i kožnu jaknu.

Iduće jutro sam imao bliski susret s Chrisom Hardwickom i njegovim timom, kao i s Čitanje je zabavno automobilom (Reading Is Fundamental Smart Car) (Za info o „Čitanje je Zabavno” – idite na http://rif.org/)

Još intervjua, još sastanaka, prvo čitanje filmskog scenarija mog prijatelja Michaela Reavesa i potom dolazak kući mojim psima i mojoj kćerki.

No, nedostaje mi Amanda. Trenutno je u Bostonu. Malo postaje zamorno, ovaj nikad-nismo-na-istom-mjestu život. Idući tjedan je idem posjetiti na sedam dana. Onda smo kroz cijeli kolovoz zajedno u Edinburghu. Ali volio bi da mogu doći kući k njoj.

Od Noći vještica do negdje 12. studenog planiramo turneju-kako-bi-bili-zajedno. Prije Noći vještica ću biti u San Diegu za World Fantasy Con, pa ćemo se pjevajući voziti uz obalu (u njenom slučaju) i čitati (u mom) gdje god da se došli odmoriti.

Čim potvrdimo datume i lokacije objavit ćemo ih. (I da, definitivno ćemo stati u Portlandu. I ako uspijemo, u Vancouveru i/ili Victoriji.)

Assorted Hearts

(fotografija preuzeta sa http://assortedhearts.tumblr.com/post/6625219185/couples-amanda-neil-assorted-hearts)

Advertisements