Ako je četvrtak mora da sam kod kuće (7.04.2011)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2011/04/if-this-is-thursday-then-i-must-be-at.html

Bok.

Bio sam svugdje. Otputovao sam iz Škotske u London (u spavaćim kolima, vlakom. Nitko nije ubijen, razočarenje za dio mene koji je obožavatelj Agathe Christie) gdje sam napravio doručak svojoj kćerki Holly, doručkovao s Mitchem Bennom (čiji comedy glazbeni podcast obavezno slušam ) potom sam odletio kući dovoljno dugo da zagrlim kćerku Maddy i prošetam pse a onda odletio za San Francisco.

Otišao sam na kasnu večeru s obitelji Chabon te idućeg jutra ustao rano, vježbao sat vremena (nije tako kreposno kao što zvuči, rano ustajanje – mislim da sam još bio na britanskom vremenu ) i onda otišao na doručak. Gospodin koji je izgledao pomalo engleski me pogledao i rekao: „Vi ste Neil?’ i priznao sam da jesam.Bio je to glumac Mark Sheppard. Prebacio sam doručak za njegov stol a ubrzo su nam se pridružili redatelj Toby Haynes i Nerdist Chris Hardwick.

I čavrljali smo i čavrljali. Nastala je omanja popratna kriza jer nisam bio zadovoljan prvotnim isječkom moje epizode serije Doctor Who koji je trebao biti prikazan. Dobio sam dopuštenje od BBC-a da prikažem drugi ali nismo bili sigurni kako to izvesti dok nisam rekao: „Ovaj, zapravo ga imam na usb sticku…” i morao otići do hotelske sobe sve ispreturati dok ga nisam pronašao, cijelo vrijeme to zadivljen životom u budućnosti.

Imali smo panel raspravu. Bilo je jako zabavno.

Doctor Who panel_1

Jednako tako smo odradili i jako, jako, jako puno intervjua. Naslov moje epizode je objavljen pa sam barem mogao reći to, iako ništa više od toga. Ionako sam sigurno rekao previše, kad se sve uzme u obzir.

Za znatiželjne, ovo je cijeli panel.

https://www.youtube.com/watch?v=96fgOz0uDzs

Mislim da sam najsretniji zbog trenutka u 16. minuti, kad su me pitali što bi rekao nekome tko se brine oko otkrivanja 47 godina povijesti serije Doctor Who prije početka gledanja, a rekao sam:

„Ma ne, gledajte, ima jedna plava kutija. Veća je iznutra negoli izvana. Može ići bilo gdje u prostoru i vremenu a ponekad čak i tamo gdje ne bi smjela. I kad se pojavi, u njoj je lik imenom Doktor, bude problema i on da sve od sebe da ih riješi i sigurno tako i bude jer lik je zakon. Sada sjednite, šutite i pogledajte epizodu ‘Blink’.

Doctor Who panel_2
Toby, Mark i ja. Zašto smo naizgled tako samozadovoljni?

Kasnije tog popodneva sam završio u ulici Geary s Markom Sheppardom, entuzijastično smo pjevali This Is What We Find  Iana Durya samo smo bili u San Franciscu pa nitko nije ni trepnuo (i kad smo kod toga, ni skoknuo).

Idućeg dana ustajanje u 4:30 ujutro za let u LA gdje sam imao tajanstveni sastanak povodom nadolazeće misteriozne adaptacije „Američkih bogova”. Rezultat je sve čemu sam se mogao nadati pa i više. (Znam da se čini da glumatam, i trudim se da to izbjegnem, ali uistinu ne smijem govoriti o tome dok se sve ne bude spremno a službene objave neće doći od mene). Još sastanaka. Polu rani odlazak u krevet, aerodromski hotel, još jedna prokleta hotelska teretana i 47. poglavlje romana Bleak House. Potom let kući…

Trenutno sam baš tu. Snijeg se još nije potpuno otopio ali je dosta toplo i sunčano i jako jako blatnjavo, i riječima EE Cummingsa ‘puddle-wonderful’ [divno kao u lokvi].

Da vidimo. Nadolazeće stvari…

Držite na oku segment stranice Gdje je Neil  jer se trudimo da bude ažurirana. No ovdje sam naveo stvari koje još tamo nisu dospjele…

12. travnja ću u Chicagu sudjelovati u razgovoru s Audrey Niffenegger. Oba eventa su za ‘One Book One Chicago’ – ima puno drugih odličnih evenata u Chicagu, uključujući čitanje romana Neverwhere u ponedjeljak.

Potom 13.-oga čitanje, razgovor i odgovaranje na pitanja o romanu Neverwhere. (I dalje u Chicagu.)

14. travnja će me Paul Levitz u Symphony Space-u u New Yorku intervjuirati za Sveučilište Columbia.

25.travnja… ovaj je toliko nevjerojatan da mi se čini da sam ga možda umislio. Ben Folds, Amanda Palmer (poznatija kao moja cura) Damian Kulash (iz OK Go, posljednji put viđen kad je sa mnom na pozornici pjevao Happy Birhday za vrijeme radio emisije WITS Johna Hodgmana) također ću dnevno pisati i snimati 8 pjesama, uz pomoć Twittera i ludila. 26.og ćemo razgovarati o tome i izvesti pjesme. Sve će se to odvijati na Re-Think Festivalu na fakultetu Berklee u Bostonu.

„Uzbuđen sam i nervozan zato jer toliko toga može poći po zlu a i zato jer će ljudi vidjeti kako se umjetnost uistinu stvara”, kaže Gaiman. „Ili kako bi se umjetnost zapravo stvarala da na jedan dan zaključate u kutiju tri tekstopisca i izvođača te jednog autora i prisilite ih da pomoću Twitterom surađuju na stvaranju i snimanju pjesama. Kad to napišem i pogledam izgleda još manje vjerojatno nego li je izgledalo u mojoj glavi.”

Potom 27. travnja na red dolaze Selected Shorts – ponovno u Symphony Space. Bojim se da su karte već rasprodane iako bi sudeći prema informacijama na web stranici na sam dan u prodaji trebalo biti stajaćih karata.  Nakon nekog vremena ćete moći čuti snimku na radiju. Četiri kratke priče, ja ću čitati dvije a dvije neću.

24. lipnja ja, domaćin John Moe i moj glazbeni gost Josh Ritter nastupamo u radio emisiji WITS u Fitzgerald Teatru, St.Paul. Karte i info na http://minnesota.publicradio.org/radio/programs/wits/

U redu. Sad kad sam sve to natipkao vraćam se na posao. Evo upravo objavljenog videa u kojem 2007. pričam svoju priču u udruzi The Moth, da Vam pravi društvo dok me nema:

https://www.youtube.com/watch?v=kuQpH2rTY-o

Advertisements