Kako naručiti „Tko je ubio Amandu Palmer?” i zašto duboki svemir ima okus maline? (21.04.2009)

LINK NA ORIGINALNI POST: http://journal.neilgaiman.com/2009/04/how-to-order-who-killed-amanda-palmer.html

Pjesma Bohemian Rhapsody odsvirana pomoću zvukova starog računala. Izvor: http://www.theregister.co.uk/2009/04/20/hp_scanjet_3c_bohemian_rhaposdy/ ; hvala Mistress Mousey na informaciji. Jeste li kliknuli na link? Znate da želite.

Lijepo sam Vam rekao da s vremenom sve postane Best of Queen... [aluzija na citat iz knjige Good Omens da s vremenom sva glazba koju držite u automobilu postane Best of Queen album, op.prev.]

Andrew Sullivan komentira Bushevu politiku uz vješto iskorišten citat iz stripa Sandman, knjiga Seasons of Mists na http://andrewsullivan.theatlantic.com/the_daily_dish/2009/04/the-sentence-i-cant-get-out-of-my-mind.html

Pustit ću Vas da sami pročitate članak.

Tijekom godina sam navikao da me u intervjuima pitaju Zašto U Sandmanu Nema Politike. Novinari bi uglavnom istaknuli kako je kod ostalih britanskih pisaca škole osamdeset-i neke politika jako prisutna, a u Sandmanu nije? Koji je razlog? Ja bi nenametljivo sugerirao da Sandman sadrži malo više politike nego što im se čini a oni bi odgovorili ne, definitivno ne sadrži; na kraju krajeva, gdje je Margaret Thatcher i zašto nisam prikazao kako jede djecu svojim vampirskim zubima?

Stoga od invazije Iraka 2003., kada su novinari počeli spominjati Sandman br.50 osjećam, ne mogu baš reći da osjećam opravdano zadovoljstvo jer nikad nisam smatrao da trebam išta braniti, ali na neki način, da, osobno je doista i političko. Mislio sam da jest.

(Također, ako me pamćenje dobro služi, žrtvina rečenica iz stripa Seasons of Mists, nakon rečenice koju citira Andrew, je: ‘Ali to je još gore…’)

U redu. I tako sam prošlog kolovoza na nekoliko dana otišao u Boston da upoznam glazbeni fenomen imenom Amanda Palmer. Svidjela mi se njena suradnja s bendom Dresden Dolls, Jason Wembley me upoznao s njom preko emaila, sastali smo se na sat vremena u ožujku 2008. na New York Comic Con-u prije mog eventa s Pravnim fondom za stripove (CBLDF) gdje sam je upoznao s Billom Haderom i Stanom Leejem jer i oni su bili s nama u greenroom-u.

Poslala mi je njen tada budući CD Who Killed Amanda Palmer, koji mi se jako svidio i pristao sam napisati ‘liner notes‘ [tekst u knjižici uz CD, op.prev.]. Potom mi je Amanda poslala email i rekla da već jedno 14 godina snima fotografije sebe mrtve te da je prvotna zamisao bila da se te fotografije iskoriste za naslovnicu CD-a no ta ideja je odbačena i spomenute slike će ujediniti u knjigu; pitala me bi li bio zainteresiran napisati nekoliko riječi uz svaku sliku.

Poslala mi je većinu fotografija. Bio sam zaintrigiran. Nitko me nikad nije zamolio za tako nešto a fotografije su bile male zamrznute priče pa sam pristao. U travnju sam otišao u Boston i proveo nekoliko dugih-ali-dobrih-dana s Amandom, fotografom Kyleom Cassidyem, koji je izuzetan, s Amandinim tadašnjim dečkom Michaelom i s Beth Hommel, njenom pomoćnicom. Cijela stvar je nalikovala kombinaciji suludog improvizacijskog kazališta i instant snimanja filmova dok smo smišljali scenarije a Kyle ih je fotografirao. Uglavnom sam bio negdje sa strane, piskarao u bilježnicu dok se sve odvijalo oko mene ali povremeno bi me dovukli da im pomognem ili čak da budem dio kadra. (Jedne večeri sam u 2 ujutro teturao uličicom s mrtvom Amandom preko ramena dok je moja prijateljica Kira u blizini vodila izmišljene telefonske razgovore a ja sam čekao da se pojavi policijska patrola i pita nas što radimo. Nitko se nije pojavio. Građani Bostona su uistinu nezadivljeni mrtvim ljudima u uličicama. Ako se ne varam,fotografija je dospjela u knjigu.)

Uživao sam pretvarajući fotografije u priče. Velike priče, jako male priče, pa čak i jednu novu-staru bajka, svaka od njih čudna, svaka zabavna za pisanje te svaka, neizbježno, pogubna.

Čak mislim da su mi bile najzabavnije one fotografije koje pružaju više pitanja nego odgovora (mrtva žena na otpadu, glava joj je zdrobljena pisaćim strojem naizgled bačenim s velike visine, jednostavno sam se pitao ZAŠTO? i napisao jednu od mojih najdražih priča dok sam tražio objašnjenje…)

Već sam to spomenuo na ovom blogu: pisanje (kao i smrt) je samotan posao i bilo mi je neizmjerno zabavno pisati okružen kreativnim ljudima zaokupljenim kreativnim stvarima. Napisao sam nekoliko priča sjedeći u kutu sobe dok je Amanda vježbala za nadolazeću turneju, ulazio i izlazio iz stvarnosti dok su svirale pjesme. Bilo je zabavno.

Sve skupa ima oko dvanaest priča i nekoliko kraćih formi koje sam ja napisao. Ima Amandinih stihova. I fotografija. Jako puno fotografija.

Knjigu su dizajnirali dizajneri u suradnji s Beth Hommell, Amadinom pomoćnicom. (dizajneri su me uvjerili da su moje prethodne izjave na ovom blogu o tome kako su dobro i pravovremeno obavili posao pogrešne te da sam krivo obaviješten pa ovim putem to rado ispravljam.)

Knjiga je trenutno u tisku, u Hong Kongu. To je dobro. Bit će 10 000 primjeraka. Ljudi pitaju hoće li neke priče ponovno ići u tisak u budućim kolekcijama kratkih priča – možda ali neke od mojih najdražih priča ovise o kontrastu između slike i riječi i moje kolekcije kratkih priča obično izlaze u razmaku od deset godina.

Trebam upozoriti ljude na golotinju. Ima puno fotografija na kojima je Amanda potpuno odjevena, ali čini se da ne pati od ičega što približno nalikuje tabuu prema golotinji i neustrašiva je kad treba dobiti fotografiju koju je zamislila pa je stoga potpuno ili djelomično gola na nekima od najčudnijih mjesta (moj najdraži akt koji je Amanda napravila, snimljen prije mog dolaska, je ona gola i prividno mrtva na golf terenu, u rano jutro, dok golferi, neopterećeni, igraju oko nje.) Svakako se radi o umjetnosti, ne o pornografiji ali u takvim slučajevima upozorenja su korisna.

U knjizi ima mnogo fotografa ali Kyle Cassidy je Kralj.

Knjiga se sada može naručiti. Zapravo je prodaja otvorena već ima nekoliko dana ali server se uredno srušio zbog broja ljudi koji su je smjesta pokušali naručiti. S obzirom da ovaj blog ima moć rušiti web stranice (što su od milja na Twitteru prozvali #NeilWebFail) nisam htio staviti link dok stranica ne bude dovoljno jaka ali sada su je osigurali i dodali telefonske linije pa ako želite naručiti primjerak možete.

Radi se o velikoj, stolnoj knjizi u bojama pod nazivom Who Killed Amanda Palmer. Kopije u srpnju dolaze iz tiskare u Hong Kongu i idu ravno ljudima koji su ih naručili u pretprodaji.

Nekoliko knjižara u svijetu u vlasništvu mojih ili Amandinih prijatelji se raspitivalo oko knjige. Ako sam dobro shvatio, Amanda čeka da završi pretprodaja i da su svi koji su u prilici naručiti knjigu i naručili prije nego a) provjeri koliko ih je ostalo i b)ako su neke ostale, koliko njih će ići na mjesta kao Chapters u Dublinu ili DreamHaven ili Newbury Comics, ili još dalje.

Znate, i dalje mi je žao što nisam uspio smisliti priču za fotografiju na kojoj Amanda leži mrtva među klokanima.

Bio je to zabavan projekt. Stekao sam neke dobre prijatelje, prva među njima je Amanda jer smo otkrili da se slažemo oko gotovo svega što se tiče stvaranja umjetnosti i načina na koji se treba odnositi prema obožavateljima i čitateljima i tome slično (iako se začudo ne i oko svlačenja i glumljenja smrti na golf terenima, to je definitivno Njena Stvar.) Već sam znao da stvara dobru glazbu a otkrio sam da je jako draga, neustrašiva, i jako, jako duhovita, tip osobe koja bi nakon iscrpljujuće sedmo-mjesečne svjetske turneje provela mjesec dana u besplatnom radu s djecom u svojoj bivšoj srednjoj školi da im pomogne napraviti predstavu.

I nakon tog cijelog uvoda, naručite knjigu u pretprodaji ovdje http://jsrdirect.com/bands/amandapalmer/wkap.html

neil-amanda-kyle

Fotografija na kojoj Kyle jede Amandin mozak, dok ja, ovaj, držim olovku ne osobito prijeteći, gornja fotografija je preuzeta s Kyleovog odličnog Livejorunala gdje sam također otkrio natjecanje u kojem možete osvojiti primjerak knjige Who Killed Amanda Palmer ili nešto još bolje i fotografiju Chipa Delaney Na Radnom Mjestu. http://kylecassidy.livejournal.com/505389.html

Neki dan sam otkrio da središte galaksije ima okus na maline i miriše na rum http://www.guardian.co.uk/science/2009/apr/21/space-raspberries-amino-acids-astrobiology„„

O, da, pomislio sam, Svemir: Posljednji Koktel.

I gotovo sam Vam zaboravio reći da na portalu Wired ima dobar članak o mom posljednjem broju Batmana ali ima previše spoilera pa mi nije drago stavljati link na isti dan kad izlazi „Detective 873”. Prvo pročitajte to.

Advertisements