http://journal.neilgaiman.com/2001/02/american-gods-blog-post-5.html
Prije nešto više od godinu dana zamolili su me da napravim nešto za The Well’s inkwell.vue (http://www.well.com/conf/inkwell.vue/). Dobio sam temu i ljudi su mogli postavljati pitanja i sve je polako postalo kombinacija neredovitog dnevnika i mjesta gdje sam mogao spominjati razne stvari. To je trebalo trajati samo nekoliko mjeseci ali takve stvari ponekad dobiju vlastitu volju i svorila se tema koja nikako da zamre. Zapravo upravo je umrla, jer su nakon više od 1900 postova zamrznuli temu i započeli novu, Odbrojavanje do Američkih bogova. Nalazi se ovdje http://engaged.well.com/engaged/engaged.cgi?c=inkwell.vue&f=0&t=104 (Napomena: stranica više nije aktivna)
Upravo sam dodao crticu o knjizi, naslovnicama i slično. Kad sam završio tipkati shvatio sam da bi taj isti tekst također bio dobar i za ovaj dnevnik. Pa evo. Moja najava „Američkih bogova”:
Ovo je velika, debela knjiga o Americi i o čovjeku imenom Shadow te o poslu koji mu ponude kad iziđe iz zatvora. Rekao bi da se radi o nekoj vrsti trilera, ako postoji mitski triler. Pretpostavljam da, ovisno o vašem mišljenju može spadati u SF ili horor; ne zamjeram nikome tko tako misli. Moj bivši izdavač, Lou Aronica, ga je pročitao i rekao da je to slipstream roman, prema terminu Brucea Sterlinga koji opisuje (kako sam ja to shvatio) knjige od kojih dobijete isti osjećaj kao i od žanrovskih djela dok ste bili djeca ali se ne izdaju kao žanrovske knjige.
Na američkoj naslovnici se nalazi cesta i munja. Britanska naslovnica prikazuje znak za motel, telefonski stup i munju.
Ovo zapravo nije primjer paralelne evolucije. Zastrašujuće je da je američka naslovnica „Američkih bogova” nastala prije nego sam počeo pisati knjigu, prije više od dvije godine i naslovnica je naprosto bazirana na pismu od dvije-tri stranice koje je poslano izdavaču kao primjer sljedeće knjige koju sam planirao napisati. U pismu sam naslovio knjigu „Američki bogovi” kao neka vrsta privremenog imena dok ne nađem nešto bolje i onda su mi poslali probnu naslovnicu i izgledala je tako finalno da nisam imao srca uopće pokušati pronaći drugi naslov. I slika koju su mi poslali je doista izgledala kao naslovnica knjige koju sam pisao.
Kada su britanski izdavači, Headline, pročitali prvu polovicu knjige nazvali su me i rekli da nemaju pojma što staviti na naslovnicu. Onda sam im poslao kopiju američke naslovnice, preuzeli su motiv munje i dodali predivni znak za motel (za „Stardust motel” koji je zasigurno nekome bio zabavan).
Ovdje nas od izdavanja dijeli četiri mjeseca i trenutno smo u dijelu procesa koji obično dolazi puno kasnije (sažimamo uobičajeni proces od oko 8 mjeseci između predavanja rukopisa i objave na otprilike pola toga vremena).
A opet s druge strane, moj uznemirujući dječji roman „Coraline” je predan u lipnju 2000. a neće stići u knjižare prije svibnja 2002. (Iako će Harper Audio možda izdati audio verziju knjige u prosincu 2001. / siječnju 2002.)
neilgaimanbloghrvatska 