1 (9.02.2001)

http://journal.neilgaiman.com/2001/02/american-gods-blog-post-2_09.html

19. lipnja 2001. je datum izdavanja „Američkih bogova” knjige koja jako podsjeća na debitantski roman, usprkos mnogobrojnim policama u ovom uredu ispunjenim knjigama s mojim imenom na hrbatu. (Možda zato što se radi o prvom dužem djelu koje sam napravio bez suradnje, i djelu koje nije prvotno bilo nešto drugo.) A ovo, za slučaj da ste se pitali, je neredoviti dnevnik na web stranici americangods.com. Ideja je da dnevnik odbrojava dane do izdavanja knjige te da nas isprati kroz američko i britansko izdavanje kao i kroz turneju povodom objave knjige u lipnju i srpnju .

Prvi put sam svojoj urednici, nenadmašnoj Jennifer Hershey, predložio ovako nešto prije otprilike godinu dana, dok sam još pisao knjigu (proces koji je potrajao naredna 3 tjedna). Ona je smatrala da treba pričekati dok knjiga ne bude na pokretnoj traci na putu do samog izdavanja i time literarni svijet poštedjeti bilješki u stilu: „13. veljače: napisao nešto. Ispalo sranje. I „14. veljače: napisao nešto genijalno. Ovo će biti ludilo roman. Stvarno hoće.”Pa zatim: „15. veljače: ne, ipak je sranje” i tako dalje. Nešto kao hrvanje s medvjedom. Povremeno sam ja bio na vrhu. Većinu vremena je medvjed bio na vrhu. Tako da ste propustili prizor autora kako zabezeknuto bulji dok mu rukopis postaje sve dulji i dulji a rokovi lete kao suho lišće na olujnom vjetru i knjiga ostaje nedovršena.

I onda je jednoga dana prije otprilike tri tjedna bila završena. I nakon toga sam je tjedan dana kratio i uređivao. (Na letu kući iz Irske sam čitao „O pisanju” Stephena Kinga, tamo sam radio završne preinake i promjene, i njegov rat prilozima me tako ražestio da sam pretražio cijeli rukopis u potrazi za nastavcima ‘—ly’ i sumnjičavo zurio u svaki prilog prije nego bi ga ostavio na životu ili bi ga poslao u zaborav. Dosta ih je preživjelo. Ipak, prema staroj poslovici Bog je više zadovoljan prilozima nego s imenicama…)

Danas sam napisao pismo za uvod u ‘Quick and Dirty’ izdanje [priručnik za studente književnosti, op. prev.] koje će objaviti izdavačka kuća Harper – preuzeto iz teksta koji sam im poslao, tako da će biti puno transatlantskog pravopisa, čudnih grešaka u formatiranju i slično ali će poslužiti kao nešto što možemo dati kupcima za knjižare i ljudima koji dobivaju rane rukopise da mogu vidjeti kakva je ovo knjiga.

Nemam pojma kakva je ovo knjiga. Točnije, nigdje nema nešto slično što mogu navesti kao primjer. Prije ili kasnije neki će recenzent reći nešto glupavo ali pamtljivo u stilu: „da je JRR Tolkien napisao „The Bonfire of Vanities”…” i to će završiti na koricama džepnoga izdanja i otjerati sve koji bi možda uživali u knjizi.

U pismu za Quick and Dirty izdanje sam napisao ovo:

„Američki bogovi” je najambicioznija knjiga koju sam ikad napisao. Pisao sam je najduže vremena i bila je teža i čudnija zvjerka od ičega što sam prije pokušao.

Rekao bi da se radi se o trileru iako se jednak broj uzbuđenja odvija i u glavi i u stvarnom životu; radi se o krimiću s umorstvom, radi se o vodiču kroz putovanja i radi se o ratnoj priči. Radi se o povijesti. Duhovita je iako je humor prilično mračan.

Ovo je priča o čovjeku imenom Shadow i poslu koji mu ponude kad iziđe iz zatvora.

Kad završim projekt ponekad se volim vratiti i pogledati originalni koncept – da vidim koliko se daleko projekt razvio od mojih prvih ideja. U siječnju 2001., kad sam završio „Američke bogove”, prvi put u dvije i pol godine sam pogledao pismo u kojem sam izdavaču opisao sljedeću knjigu koju sam planirao napisati. (napisao sam ga u hotelskoj sobi na Islandu u lipnju 1998.) Plan radnje je završavao ovako:

Ako je „Neverwhere” bio o Londonu ispod onda bi ovo bilo o Americi između, i na vrhu, i uokolo. Ovo je Amerika s čudesnim mitskim dubinama. Dubinama koje mogu nauditi. Ili ubiti. Ili izluditi.

„Američki bogovi” će, nadam se, biti velika knjiga. Neka vrsta čudnog, raspršenog pustolovnog epa koji započinje relativno malen i postaje sve veći. Ne horor, iako planiram nekoliko trenutaka koji će biti bliski stvarima koje sam pisao u „Sandmanu”, i strogo gledano niti fantasy. Vidim ga kao izobličeno ogledalo, knjiga opasnosti i tajni, romanse i magije.

Zapravo, u biti se radi o duši Amerike. Što su ljudi donijeli u Ameriku, što ih je zateklo kad su stigli i onome što leži uspavano ispod svega toga. I začudo, to je bio dosta dobar opis knjige koju sam napisao.

Druga stvar kojom se bavim (čovjek bi pomislio da imam ljude koji će to za mene raditi, ali ne, tu sam samo ja) jest slanje mailova glazbenim izdavačima da želim citirati njihove pjesmu na početku poglavlja te čekanje odgovora. Ne postoji standardna dogovorena cijena za tako nešto – 150$ je prilično uobičajeno (s obzirom da plaća autor) ali neki izdavači traže puno više. Ako zatraže previše kažem Gonite se i pronađem dobar citat bez autorskih prava koji ima istu poruku.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s